Kako ja kažem: Diseldorf – Dan posle

Dan posle grandioznog i spektakularnog finala u Diseldorfu, strasti se polako stišavaju, a utisci se sumiraju. Ipak, oni prvi nam govore da ove godine nismo dobili pesmu dostojnu prethodnih pobednika. Da li Running scared može stati rame uz rame sa Satellite ili Fairytale? Da li je pobednička pesma zaista po ukusu većine? Imamo li novi evropski hit?

Čak i na osnovu ovih prvih pitanja koja nam se nameću i motaju po glavi, jasno je da su odgovori uglavnom negativni. Naravno, narodu se nikad ne može ugoditi, pa je tako i prošle i pretprošle godine bilo onih kojima se pobednici nisu dopadali. To je uglavnom iz razloga što su ljudi skloni da pretaraju u svojoj subjektivnosti te su zbog toga ograničeni u objektivnim procenama. Jasno je da postoje samo dve opcije: Da, sviđa mi se i Ne, uopšte mi se ne dopada.

Ako bismo ove dve jednostavne i banalne opcije iskoristili i za ocenu ovogodišnje pobedničke pesme, na osnovu reakcija i komentara širom Evrope, mnogo je više onih koji bi odabrali ovu drugu – Ne, uopšte mi se ne dopada. Ovaj odgovor uglavnom proizilazi iz obrazloženja da je bilo i boljih pesama, i boljih nastupa, ali i boljeg pevanja (da se ne lažemo), a ne zato što je sama pesma zaista loša. Logično pitanje koje sledi je:”A kako smo onda došli do toga da sledeće godine idemo u Baku?”

Glasanje

Večita debata i osporavanje usmereno je na glasanje koje je bilo pristrasno, komšijski, blokovski… Prava istina je da svake, ama baš svake godine od kad je uveden televoting, slušamo iste fraze i rečenice. Ono što je viđeno tokom glasanja sinoć u finalnoj večeri može da se stavi pod jednu jedinu reč – čudno! Čini se kao da se išlo iz krajnosti u krajnost – od otvorene i pristrasne ljubavi ustaljenih evrovizijskih partnera, pa do potpuno neočekivane raspodele glasova. U ovu prvu grupu spadaju Grčka-Kipar, Turska-Azerbejdžan i dve poligamije: bivši SSSR i bivša Jugoslavija. I zaista, mučno je bilo slušati publiku kako zviždi svakoj udeljenoj i očekivanoj dvanaestici. S druge strane, imali smo i posve neuobičajene razmene: Irska Danskoj 12, Holandija Danskoj 12, Poljska Litvaniji 12, Finska Mađarskoj 12, Danska Irskoj 12, Izrael Švedskoj 12, Albanija i Letonija Italiji 12, Bugarska Ujedinjenom Kraljevstvu 12, Mađarska Islandu 12 itd. Pri tom, treba imati u vidu da kada se govori o razmeni bodova, obično se misli samo na te čuvene dvanaestice, ne uzimajući u obzir i ostatak glasova koji je ove godine u većoj meri bio zaista nepredvidiv.

Naravno, sve ove procene treba prihvatiti sa rezervom jer još uvek nisu objavljeni odvojeni glasovi žirija i publike. Kada to budemo saznali, imaćemo jasniju sliku o tome ko je ove godine doprineo da ne pobedi i najbolja pesma.

Ostvarenje sna

Što se pobednika tiče, bilo je samo pitanje dana kada će se desiti da se Evrosong preseli u Baku. Od prvog učešća, pa sve do danas, Azeri su se trudili da dovuku takmičenje u svoju zemlju. Toliku žar i želju za pobedom, ali i velike svote novca koje ulažu iz godinu u godinu u svog predstavnika, skoro nijedna zemlja nije imala. Setimo se samo agresivne i “napumpane” kampanje prošlogodišnje predstavnice Safure koja je u Oslu završila (tek) na 5. mestu. Ipak, čini se da su sve prethodne azerbejdžanske pesme bar za klasu bile bolje od ovogodišnje, sa kojom im se želja ostvarila, a novac isplatio. Pobeda u pogrešnom trenutku.

Voli me, ne voli me

Pozabavimo se glasovima za azerbejdžansku pesmu. Za Running scared je u finalu glasalo 30 država od 42 (ne računajući Azerbejdžan jer on ne može sam za sebe da glasa), što je najslabiji prosek i najmanji broj država koje su glasale za pobedničku pesmu u prethodnih pet Evrovizija. Podsetimo, za Satellite je glasalo 33 od 38, za Fairytale 41 od 41, za Believe 36 od 42 i za Molitvu 36 od 41 zemlje.

Glasovi za Azerbejdžan u finalu:

1 – Švajcarska
2 – Letonija
3 – Belgija, Švedska
4 – Izrael
5 – Finska, Grčka
6 – Belorusija, Francuska, Holandija
7 – Mađarska, Slovačka
8 – Albanija, Austrija, BiH, Kipar, Estonija, Gruzija, Island, Litvanija, Poljska, Portugal
10 – Hrvatska, Moldavija, Rumunija, San Marino, Ukrajina
12 – Turska, Malta, Rusija

Jermenija, Bugarska, Danska, Makedonija BJR, Nemačka, Irska, Italija, Norveška, Srbija, Slovenija, Španija i Ujedinjeno Kraljevstvo nisu dali bodove pobedničkoj pesmi.

U 1. polufinalu, Azerbejdžan je završio na 2. mestu iza Grčke. Za duo Ell/Nikki glasalo je 17 od 20 država:

1 – Španija, Švajcarska
4 – Ujedinjeno Kraljevstvo
5 – Albanija, Finska, San Marino
7 – Grčka, Mađarska, Portugal
8 – Island, Poljska
10 – Hrvatska, Litvanija, Malta, Rusija
12 – Gruzija, Turska

Tog 10. maja, za duo Ell/Nikki nisu glasale Jermenija, Norveška i naša država.

Otkud ti tu?

Izuzmemo li Azerbejdžan, svakako da je najneprijatnije iznenađenje loš plasman glavnih favorita: Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Amaury Vasilli završio je tek na 15. mestu, dok su momci iz grupe Blue osvojili skromno 11. mesto. Takođe, ne smemo zaboraviti ni dve dame iz Mađarske i Estonije koje su takođe slovile za jedne od favorita, a takmičenje završile na lošem 22. i 24. mestu. Švedska, BiH, Irska, Danska i Nemačka plasirale su se baš onako kako su im i predviđali – TOP 10.

Ipak, niko nije računao na odličan rezultat Italije pre svega, a onda i Ukrajine, Grčke i Gruzije. Ove četiri zemlje su se krajnje neočekivano našle u najboljih 10. Da li zbog pesme, nastupa ili izvođenja, ali ove države niko nije video kao “opasne” konkurente. Italija se tako na veličanstven način vratila na takmičenje, dok su Ukrajina, Grčka i Gruzija “odbranile” respektabilne rezultate iz prethodnih godina.

P(j)esmo moja

I to vam je Evrosong! Neočekivan, nepredvidiv, patetičan, nepravedan, slatkast, lep, spektakularan, inovativan, pa ako ćemo reći i edukativan… Baš kakav je nekad bio. Poslednjih godina nas je razmazio ostvarenjem naših očekivanja. Ove godine nas je, posla niza godina, opet razdrmao. Malo srećnih, malo nezadovoljnih, još više besnih i razočaranih, i onda sve to brzo prođe… Ostaće nam pesme koje ćemo u svojim plejerima rado slušati i kroz neko vreme sećati se uz osmeh šta se i kako desilo sa njima.