Iz mog ugla – Švedska

Švedska ove godine učestvuje po 51. prvi put na Pesmi Evrovizije. Ova veoma uspešna evrovizijska zemlja pokušaće da sa novim predstavnikom, mladim Ericom Saadeom i pesmom Popular, ostvari svoju petu pobedu i tako stane rame uz rame sa Ujedinjenim Kraljevstvom, Francuskom i Luksemburgom po broju pobeda.

Eric Saade je jedno od najperspektivnijih imena u Švedskoj, čije se ime i delo najčešće spominje od kad je pobedio na najvećem, najskupljem i najgledanijem TV šouu – Melodifestivalenu. Rođen je 29. oktobra 1990. u Katarpu, nadomak Helsingborga, u porodici koja vuče libanske korene. Međutim, kao dete razvedenih roditelja i kao drugo najstarije dete od osmoro braće i sestara (što rođenih, što po majci ili ocu), Eric je bio primoran da ranije sazri, odraste i preuzme odgovornost za sebe i svoje bližnje. Prva muzička iskustva sticao je u najranijem detinjstvu, dok je prvi ozbiljniji nastup doživeo kao član dečačkog benda “What’s up” u 16. godini. Dve godine kasnije, Eric je samostalno zakoračio u muzički i estradni biznis, a širu popularnost je stekao angažmanom u dečjoj muzičkoj emisiji “Camp rock” na Diznijevom kanalu. Prošle, 2010. je učestvovao na švedskom evrovizijskom izboru Melodifestivalen gde je osvojio 3. mesto u finalu sa pesmom Manboy, a ove godine mu se posrećilo – sa pesmom Popular predstavljaće svoju zemlju na Evrosongu. Prvi studijski album pod nazivom “Masquerade”, koji je doživeo veliki uspeh, izdao je u maju 2010, dok će drugi biti izdat ovog leta.

Veliko finale najpopularnijeg nacionalnog evrovizijskog izbora Melodifestivalen održalo se 12. marta u Stokholmu, u popularnoj areni Globen. Međunarodni žiri iz 11 država i publika odlučili su ko će predstavljati Švedsku na Evrosongu 2011. Pre finala, Luleo, Geteborg, Linčeping, Malme i Sundsval bili su gradovi domaćini četiri polufinala i “Druge šanse”. Iz svakog polufinala direktno se u finale plasiralo po prvih dvoje izvođača, dok su trećeplasirani i četvrtoplasirani imali novu priliku u “Drugoj šansi” koja je na kraju dala poslednjih dvoje finalista. Tako je ukupno 10 izvođača našlo svoje mesto u finalu. Eric Saade je zbirom glasova žirija i publike ostvario relativno ubedljivu pobedu, učinivši celo takmičenje veoma izvesnim jer su upravo njemu kladionice davale najveće šanse za pobedu.

Sličan scenario dešava se i danas jer, prema svim aktuelnim prognozama, Švedska ima velike šanse da ostvari svoju petu pobedu. Eric se trenutno nalazi na 4. mestu, uz velike šanse da u Diseldorfu ostvari i bolji rezultat. Glavni adut za to je pre svega atraktivan scenski nastup, a da li će žiri i publika više gledati pesmu nego je slušati, saznaćemo kroz dve nedelje…

Nikola: Švedski pop je toliko postao izlizan da prosto nemam šta da kažem na ovakve njanjave pesme, osim da ’’hvataju’’ na pevača, pozadinsku priču, dobar nastup ili šta već, ali pošto ovde gledam da ocenim pesmu, rekao bih da ova pesma ima potencijala za uspeh onoliko koliko bude bio dobro osmišljen nastup za Evrosong. Švedi su imali dobre pesme na svom nacionalnom, a imao sam i 2 fantastična favorita: The Moniker i Sara Varga. Koja god pesma da je pobedila od ove dve mogao bih što šta dobrog da ispričam o pesmama, bili bi dovoljno originalni, drugačiji, a ne ovako…kopiraju sami sebe, ne pružaju ništa novo, mada, ruku na srce, ne mogu da kažem da je pesma loša. Refren ’’I will be popular’’ je toliko iritantan da samo zbog njega nemam želju da je ponovo čujem. Posebno me iritira onaj početni deo pesme kada izgovara “…don’t say that it’s impossible ’cause I know it’s possible” urrrgh… njanjavo na kvadrat. Ok, neko to voli, pa zato i prolazi očigledno više nego dobro i kod članova OGAE klubova i na kladionicama. Bojim se da će ovo imati ‘’Švedska 2008’’ sudbinu, iako mi je Šarlotina pesma tada bila veoma moćna, a ostala je to i do danas.
Ocena: 3

Fuad: Švedska je zemlja čije pesme najviše volim i najčešće slušam, bez obzira da li je u pitanje Evrovizija ili ne. Mišljenja sam da je ovo zemlja kojoj su najviše naneli nepravde na ovom takmičenju. Ukoliko smo objektivni priznaćemo da su pesme poput Invincible, Hero, La voix, This is my life, zaista zaslužile više, u svakom smislu te reči. Pesma Popular je popularna, to je moj celi komentar za danas. Šveđani, i ove godine glasam za vas!
Ocena: 5

  • Švedska je postojbina astronomskih sočiva, rajsferšlusa, frižidera i kompjuterskog miša.
  • Nobelova nagrada dobila je ime po izumitelju dinamita, Šveđaninu Alfredu Nobelu. Danas su Šveđani peta nacija na svetu po broju Nobelovih nagrada.
  • Najveći evropski šoping-centar nalazi se u Geteborgu, u Švedskoj. Prostire se na čak 320.000 kvadratnih metara.

Stefan: Mislim da bih o ovogodišnjoj švedskoj pesmi mogao da napišem čitav esej. Ipak, moraću da obuzdam bujicu svojih misli i pokušam da iznesem samo ono što smatram najbitnijim. Pesma Popular pravi je sinonim za kič (koji je davno opisan kao rasprodaja umetnosti po nižim cenama). Tekst ove pesme je pisan na silu, muzika je komponovana na silu, pevač peva na silu – i sve je “na silu”; sve je načinjeno tako da se po svaku cenu dopadne. A to je osnovna odlika kiča: dopasti se, dopasti se i dopasti se. Na tom putu dopadanja, cilj opravdava svako sredstvo. Zato nije ni čudo što neprekidno pevušite (makar) refren ove pesme otkad ste je čuli. Ova potrošna roba je i načinjena zato da bi vam se što pre uvukla pod kožu. Kako objasniti stihove Stop, don’t say that it’s impossible / ‘Cause I know it’s possible? Čovek koji ima makar malo dodira sa estetikom, već u prvim stihovima ove pesme naslućuje mentalno nasilje. Situacija postaje još strašnija u refrenu. Tu se čitava filozofija o kiču poklapa sa samim tekstom. Dečko hoće da bude popularan po svaku cenu. Nema veze što je tekst umobolan, nema veze što ne zna da peva, nema veze što Popular i ne može da se nazove pesmom jer bi to bila uvreda za muziku. Popular je muzički ispljuvak. Čak je i scenski nastup usmeren ka tome da fascinira, da stvori trominutnu šaradu koja će naterati publiku da glasa. Mislim da se famozno staklo može razbiti na mnogo atraktivniji način: mogu da ga razbiju dve prsate Šveđanke svojim silikonima; može da ga razbije slon koji na leđima nosi striptizetu; može da ga razbije i Ljubica iz “Ovo je Balkan” (jer su joj grudi, jelte, haubice). Tada bi ova priča bila kompletna. Naravno, biće tu i onih koji će reći “Šta smaraš, pesma je super, vesela je, to je Evrovizija”. Ako se pokaže da je OVO zaista Evrovizija i ako OVO zaista pobedi, onda je OVA Evrovizija poslednja koju gledam. Možda će se publika ponašati kao hipnotisana gomila, ali iskreno se nadam da će barem žiri shvatiti o čemu se ovde radi. Kič, šund, mentalno silovanje, apsolutna nula estetike, nuklearni otpad muzike.
Ocena: 1

Marko: Neke pesme su kao vino, što duže stoje – to bolje. Neke su kao mleko, vrlo brzo se pokvare. Početak pesme kreće i pomislih “kako je ovo dobro”, i tu se sve završi. :D Posle rezultatskog debakla Hero, koja je pritom opera za ovu pesmu, ne znam kako će Eric profitirati?! Očekujem ako ne istu, onda još bolju koreografiju. Vokal je manje-više slabašan. Strofe su mi najlošije, zatim prelaz između njih i refrena kriminalan. “Ne plaše” me ove fan liste, kladionice, a naročito OGAE glasanja, koja su uvek naklonjena Švedskoj, tako da nikako ne verujem u pobedu jer pesma nema kapaciteta za to. Da li će publika i žiri dozvoliti Ericu da postane “popularan”? Videćemo…
Ocena: 2

Slobodan: Od kada smo počeli ove analize, razmišljao sam šta ću i kako napisati kada dođe red na Švedsku. I evo, posle skoro 40 dana, ja i dalje nemam prave reči. Moje misli su rastrzane između oduševljenja fanova i onih “nefanova” koji prvi put čuju pesmu, i muzičkih kritičara koji ovu pesmu i Ericov glas dovode u pitanje. Moj tata, koji ne zna ni reči engleskog, moji drugari i drugarice koji nisu fanovi i van su svake evrovizijske priče, posle svih preslušanih pesama kažu da im se pre svih dopada Švedska! Moram priznati da je nastup zaista atraktivan, i tu bi se moja priča o pesmi Popular završila. Vrlo sam razočaran što ima ljudi koji cene ovu pesmu samo zbog toga što umeju da je gledaju! Dosta mi je više “gledanja pesama” na Evrosongu! Dosta mi je cirkuskih predstava, usiljenih maminih i tatinih sinova i ćerki, napaljenih delegacija koje bezobzirno siluju naše mozgove pod izgovorom promocije… Jednostavno, DOSTA MI JE!!! Evrovizija jeste TV šou, ali je pre svega muzički festival na kojem se PEVA!!! Za Erica se to svakako ne može reći, i pitam se kako će uopšte svi oni sintetizovani ljudski glasovi koji podražavaju Ericov, zvučati na sceni u Diseldorfu! Ko je gledao i slušao reprizno izvođenje pobedničke pesme, zna o čemu govorim. Razočaran sam… A još ću više biti ako budu pljuštali glasovi za ovog usiljenog dečaka koji je omašio mesto prezentovanja onog što ume – samo da igra! Na kraju, da bih se malo oraspoložio i uneo vedrine, želim da ovo svoje poduže pisanije završim pesmama koje su na Melodifestivalenu bile pesme u pravom smislu te reči: The Moniker Oh my God!, Sara Varga Spring för livet, Danny Saucedo In the club. Samo zbog atraktivnog nastupa…
Ocena: 2

Ne zaboravite! Vaši glаsovi čine šesti glаs koji ulаzi u ukupnu prosečnu ocenu. Ostаvite svoj komentаr i ocenu od 1 do 5!

Sutra: Iz mog ugla – Turska

Tags: